Kako psi privlače našu pažnju?

Dok sam danas ručao, Maza, naš ljubimac, me je netremice posmatrala kroz staklena vrata od terase. Prošlo je punih 15 minuta a ona je i dalje nepomično stojala i pogledom pratila svaki moj zalogaj. Ovo ne bi bilo tako napeta situacija da taj pogled nije postajao sve tužniji i tužniji. Glava joj je bila pognuta a obrve su se sve više krivile. Imao sam utisak da će joj svake sekunde pljusnuti suze kao kiša. Verujem da veliki broj čitalaca sada već ustaje i viče: "Pa što ne daš jadnom psu da jede zli čoveče?!" Nije reč o nedostatku ljubavi (jer je svi maze po ceo dan) niti o izgladnelosti (jer je imala dva obroka pre ručka). Radi se o vrlo efektivnim tehnikama kojim se ne koristi samo Maza već veliki broj kućnih ljubimaca.
"Tužni" pogled

Psi takođe imaju krupne zenice (beonjača se skoro i ne vidi). Kod ljudi prilikom osećaja tuge često dolazi do širenja zenica. Širenje zenica je takođe prisutno kada nam se nešto sviđa, pa nam tako osobe sa raširenim zenicama više privlače pažnju od onih sa skupljenim (pošto je ovo znak da se i mi njima dopadamo). Zbog crnog dela oka, psi odaju utisak da su uvek srečni kada nas vide ali i da su izuzetno tužni u koliko su obrve povijene na gore.

Naravno uvek postoji najnovija, unapređena vezija kad su u pitanju različite taktike ili metode ostvarivanja cilja. Tako imamo rasu (Maltezer, prva slika na početku) koja je odlučila da zaboravi na facijalnu ekspresiju i govor tela i da jednostavno pusti dugačku dlaku, skakuće unaokolo i pobere sve simpatije. Ovde nema naročitog objašnjenja, njih jednostavno morate da pomazite ili da se bar osmehnete kada ih vidite.
Oni več uveliko osvajaju domove širom sveta a mi nemamo nikakvu ideju kako bismo se odbranili od svog tog potencijalnog umiljavanja, skakutanja i češkanja. Aaapff, izgleda da ćemo morati da se prepustimo pufnastim napadačima i da se igramo sa njima u nadi da će im jednom sve ovo bar malo dosaditi. :)
Comments
Post a Comment